ARHIVA

LE MOND, LE NIN, LE LE...

Autor Administrator on .

Zvezda neaktivnaZvezda neaktivnaZvezda neaktivnaZvezda neaktivnaZvezda neaktivna
 

Dodatak NINa od 13.04.2006. bio je „Le Mond diplomatiqe“ N0 6.
Kako ne spadam u „redovne“ čitaoce NINa, a još manje Monda, moram priznati da sam „zatečen“ pisanjem Niri Albale (Nuri Albala, advokat) i Evelin Sir-Moren (Evelyne Sire-Marin, sudija) u tekstu „Dokle ići u poštovanju zakona“. „Od građanskog otpora do građanske neposlušnosti“... U najkraćem, a onako kako sam ja shvatio – pa mi smo mnooogo zaostali! Ili smo ih pretekli za čitav krug!? Ako je zemlja još okrugla, a vreme četvrtasto...
Pomenuti pisci počinju sa „suprotnost između božanskog ili prirodnog i ljudskog prava stara je koliko i sam civilizovani svet. Prvo zbog svoje večnosti i savršenstva treba da ima prednost nad drugim. Ali problemi nastaju onda kad ove principe treba primeniti u praksi.“ Na dalje, razmatraju se razlike između „građanske i civilne“ neposlušnosti, koje imaju za cilj osporavanje nepravednog pravnog poretka i sticanje priznanja za nova prava...
Građanska neposlušnost obuhvatala bi otpor nacionalnoj okupaciji, borbu za rasnu ravnopravnost, čak zauzimanje praznih stanova (lišenih prebivališta), do košenja i uništavanja GMO- genetski modifikovanih organizama.
Civilna neposlušnost „ima drugi temelj“, koji je, po pisanju američkog filozofa Henri Dejvid Tora (Henry David Thoreau) pravo da se, u ime lične savesti, uzdignemo iznad građanskih zakona. Kao recimo: izraelski naseljenici, koji odbijaju raselja-vanje okupiranih teritorija, borci protiv abortusa, koji prave živi zid ispred bolnica ili ne plaćanje poreza. Ovaj autor, u skladu sa „temeljima liberalizma“ smatra da je „najbolja vlada, ona koja najmanje (najkraće) vlada.“
Meni je zaista bilo malo „otkrovenje“ filozofiranje iz teorije prava svih pomenutih, ali je moja malenkost, osim iskazane velike ljubavi prema ovoj disciplini, po nešto i pročitala, a u ovoj našoj Srbiji, što šta doživela i preživela, kao uostalom i svi Vi.
Dok će se u Francuskoj razmatrati na sudu čije je pravo hijerarhijski više, starije, u nas će brljati po gomili zakona i propisa – tražeći fragmente bilo kakvog prava. Pri tom će se (kod Francuza) razmatrati „Univerzalna deklaracija o pravima čoveka“, dok će kod nas „uleteti“ i politička i partijska pripadnost i podobnost. I to, počev od izbora sudija!
U istoj situaciji meriće se „stanje prinuđenosti“ i „neodoljive moralne potrebe“, i neki „viši interes“, za rad koga će se žrtvovati neko manje važno pravo – zapravo, čineći prekršaj. Kažu, neke odluke su postale slavne, kao odluka iz 1898, „dobrog“ sudije Pola Manjoa (Paul Magnaud), koji je oslobodio krivice jednu ženu, koja je ukrala hleb - da bi prehranila svoje dete!
U tom pogledu smo, sto godina kasnije, DALEKO ISPRED! Znam da su M. Marjanović, B. Vučić, S Milošević i ekipa, OJADILI celu državu i – ništa! Mora da im je, s jedne strane, bilo stanje VELIKE nužde, tek niko ih i ne pita, a s druge strane, nama je izgleda – pitanje siće...(prema grubim procenama 75 milijardi dolara!)
Sudovi, tužilaštva, policija i politički establišment tu i ne vide išta sporno, ili razlog za bilo kakvu reakciju.
Po’apsiše neke sudije koje su „baš preterale“... Kao „slom stečajne mafije“... Pa, nama je i država davno pod stečajem.
Hoće li hapsiti i  – bivše i stečajne upravnike?
Mi, do duše, na mala vrata uvodimo Crkvu – da se pita, ne bi li valjda, uskladili te večite i ljudske zakone, što je ujedno i šansa da poboljšamo veze, kako s Višnjim, tako i s njegovim Zakonima. I to je nešto! A u Evropi to "nešto", izgleda zovu „klero – nacionalizam“.

Novosti flash 3

Vest broj 3

Google Analytic

Politika, pravo, istorija filozofije, web design - Nebojša Dajić, Daja