U KORI BREZE, BAŠ BEZ VEZE,
UPISANO JE TVOJE IME, I SRCU MOM,
UOSTALOM, A I NIJE DO MENE…
GODINE SU, SUNCEM I KIŠOM,
A MOJE SRCE, OD MENE KRIŠOM,
IMENA TVOGA RASCVALOGA,
SA KORE BREZE, ONAKO, BAŠ BEZ VEZE,
UTISLE U MENE, I MOJE VENE,
U KRVOTOK UNELE BURU TALOGA – TEBE,
MIRISA I IZGLEDA TVOGA, ZAOSTALOGA!
DANAS ŽIVIM OD TOG TALOGA I RASCVALOGA,
DIŠEM I UZDIŠEM – PROŠLO I POSTALO,
ONO ZAOSTALO.
DANJU SANJAM A NOĆU BDIM,
DA NE UTEKNE…
MAKAR MIRIS BREZE…
JER BI TAD BILO BAŠ BEZ VEZE…
